петак, 15. април 2011.

Gavrli Stefanović Venclović: O zemlji i zvezdama



А земља си,
Не вода, ни жустро вино
Не по многу времену
Опет ти је повратак
У земљу.

(Ловци Адови)

По округлому колу овога света,
којено се лано окреће,
ваља нам по том колу
опипом ходити.
Опасно ходите,
не како немудри,
него каконо и премудри
и скупљајући време,
зашто дни су лукави,
зашто ко том
сакривају у миру
ловци адови
на нас, кано на птице,
мреже и склепе.

уторак, 12. април 2011.

Mikelanđelo: Fragmenti



Caro m’è ’l sonno, e più l’esser di sasso,
mentre che ’l danno e la vergogna dura;
non veder, non sentir m’è gran ventura;
però non mi destar, deh, parla basso.

[1546]

Uživam u snu, u kamenu više
od koga ja sam, bruka, šteta spolja;
bez vida, sluha, sudba mi je bolja,
al' ne budi me, de, govori tiše.




Gli occhi mie vaghi delle cose belle
e l’alma insieme della suo salute
non hanno altra virtute
c’ascenda al ciel, che mirar tutte quelle.
Dalle più alte stelle
discende uno splendore
che ’l desir tira a quelle,
e qui si chiama amore.
Né altro ha il gentil core
che l’innamori e arda, e che ’l consigli,
c’un volto che negli occhi lor somigli.

[Madrigal]

Za lepim stvarima oči mi ginu,
duša za spasom, no zajedno s njima
moć samo jednu ima
da se u nebo, motreć lepo vinu.
Kad višnje zvezde sinu,
sađe nešto što blista
budeći želju silnu,
ljubav se zove čista.
Ovde, ta iskra ista
mudro u srcu plemenitom niče,
lice sa očima to na zvezde liče.