субота, 26. децембар 2015.

...svaka ptica peva na svome latinskom

Gijom IX Akvitanski


U jednoj prolećnoj Gijomovoj pesmi, u prvoj strofi čitamo završetak trećeg stiha:

en lor lati,

što bi se doslovno prevelo kao: na svome latinskom, ali pošto je reč o pticama koje tako pevaju, nije dopustivo ni pomisliti da one to čine na latinskome. To je čudna lutajuća metafora koja se pojavljuje i kod Dantea, u trećem pevanju Raja, gde veliki pesnik pridev latinski (latino), koristi da označi lakoću razumevanja, kao da je reč o lakše shvatljivom jeziku, ili načinu izražavanja. Dante je dubinski čitao trubadure, a upravo ove nijanse u njihovom jeziku i stilu su mu bile privlačne i poučne.

U blagosti novih dana
sva je šuma razlistana,
poj ptica je pun miline,
svaka svoju pesmu peva,
dobro je kad svako brine
za ono o čemu sneva.

Al' od onih srećnih strana
nema vesti do mog stana,
srce bije bez vedrine;
a moj korak još okleva.
želim mira i tišine
da uživam posle gneva.

Naša ljubav isto mine
kao cvetak iz doline
na koji se kiša sleva,
noću nad njim pada slana
sve do jutra kad ogreva
sunce iznad cvetnih grana.

Pamtim jutro kad ljutine
nesta k'o prah kad se vine,
prsten dobih toga dneva
tad mi ljubav bi zadana
o da živim, da mi djeva
večno bude milovana!

Znam neće me kletve njine
sad razdvojit od Jedine,
te reči su kao pleva,
reči večnih sirotana,
svaki od njih ljubav sneva,
al' samo je nama znana.


Ab la douzor del temps novel
Fueillon li bosc, e li auzel
Chanton chascus en lor lati,
Segon lo vers del novel chan:
Adonc esta ben q'on s'aizi
De zo dont hom a plus talan.

De lai don plus m'es bon e bel
No-m ve messatger ni sagel,
Don mon cors non dorm ni non ri
Ni no m'en auz traire enan,
Tro que eu sapcha ben de la fi,
S'el es aissi com eu deman.

La nostr'amor va enaissi
Com la brancha de l'albespi
Qu'estai sobre l'arbre tremblan,
La noig, ab la ploi' e al gel,
Tro l'endeman, qe-l sols s'espan
Per la fueilla vert el ramel.

Anquar me membra d'un mati
Que nos fezem de guerra fi
E que-m donet un don tan gran,
Sa drudari'e son anel:
Anquar me lais Dieus viure tan
Qu'aia mas manz sotz son mantel!

Qu'ieu non ai soing d'estraing lati
Qe-m parta de mon Bon Vezi,
Q'ieu sai de paraulas com van,
Ab un breu sermon qi s'espel:
Que tal se van d'amor gaban;
Nos n'avem la pess'e-l coutel.


Нема коментара:

Постави коментар